četvrtak, 13.10.2016.

Kad pustiš vješticu Milku u svoj život...

Koridori gluvih soba
na svakom od njih
skretničar
komada
lomi rebra
skida skalp
topi salo

i sad smo tu gdje jesmo
na suprotnim stranama
stakla
normalnost
vs
aparat za disanje, sonda za hranu, pelena, kateter, morfij

JA
sam
veliko finale
zadnje skretanje
otvoren lijes
i
mala truba
jecaj
muk




što je normalnost?

Pisanje sastavka na zadanu temu

Oznake: normalnost

| 09:58 | Komentiraj (1) | Print this! | #

ponedjeljak, 10.10.2016.

My friend and me looking through her red box of memories....

Voljela bi da nemam raspored za sutra:
-pisanje posljednjeg pisma
-ustajanje
-posao
-kupnja cvijeta
-tvoja sahrana
-život ide dalje.

Pronašla sam ona pisma iz 2001., mogu ti reći da se i iz ove perspektive život tad činio usran.

Voljela bi da ovo pismo mogu poslati u vrijeme kad su se pisma pisala.
Voljela bi da znam kud udaram i da ovaj set pisama ne čuvam za posebne prilike.
Voljela bi da se društvo ne raspada i da u D.A.D.S. ne fali A.
Voljela bi da smo sve malo više pričale o tome što bi voljele.
Voljela bi da ova boca trenutno nema dna.
Voljela bi da nema sutra.
Voljela bi da sam ti pokazala sve ove crtice i da ti nisam posvetila jednu.
Voljela bi da te prepoznajem u očima, glasu i da sve ovo nema himnu.
Voljela bi da sam ti mogla reći "Ne moraš više".

| 00:36 | Komentiraj (1) | Print this! | #

subota, 03.09.2016.

a mislila sam da anđeli nose broj 46....



romantično je
kako me
oslovljavaš njezinim imenom

i kako dani kao što je ovaj zaslužuju pjesmu čije osjećaje razumijem


romantično je.





| 13:31 | Komentiraj (0) | Print this! | #

nedjelja, 25.10.2015.

važno je zvati se mama...

ja
strano tijelo
u tvom tijelu
slučajno
nametnuto.

jesi li se možda pitala nije li moja kilavost rezultat trenutka kad voliš da me ne voliš?

ukrala si muziku
kad sam imala 12
govoreći
ti
si drolja.

jesi li se ikad zapitala što će u konačnici biti s proizvodom tih tvoji trenutaka?

e pa eto
ja
proizvod
tvojih
trenutaka
broji
minute
po doktorskim čekaonicama.

| 19:33 | Komentiraj (4) | Print this! | #

srijeda, 17.06.2015.

Što je bilo prvo glazba ili očaj?

| 00:41 | Komentiraj (4) | Print this! | #

i nema tog boga koji će mi objasniti da mogu i ovaj teret podnijeti...

smatraj to onim stanjem kad pokušavaš presnimiti već nasnimljenu kazetu. nikako da točno pogodiš gdje završava jedna, a gdje započinje druga stvar. shvatiš nakon prvog preslušavanja da se ona presnimljena muzika na nekim mjestima čuje. iritira te to. pokušavaš ponovno i stiskaš pauzu. čekaš tu jednu stvar uz koju život ne izgleda unatraške.

a onda opet shvatiš da po prvi put nakon dugo vremena pišeš duge rečenice. iritira te to. samo da ne dođu još i velika slova. ne znaš što bi s njima jer nikad nikom nisi bila dovoljno velika.

dok u pozadini svira soundtrack našeg života, je li ti jasno da smo oduvijek ovakvi?

već dugo se ne gledamo u oči,
ne dovoljno dugo da bismo se stvarno vidjeli.
jesi li primijetio kako djeca jedino dovoljno dugo gledaju u oči?!

postoji taj momenat od neki dan kad sam se predala jednogodišnjem djetetu jer me vidjelo...jer me doista vidjelo. u tom momentu svi su demoni posustali, fasade popadale i bila sam gola. gola do zadnjeg flastera koji me pridržava da se ne raspadnem. i znaš što? nasmiješio se, a ja sam ridala i gladila mu kosicu dok nije usnuo.

| 00:31 | Komentiraj (1) | Print this! | #

srijeda, 27.05.2015.

da li sam ja tako davan da zaboravljaš?

ovom je gradu potreban ured za izgubljene stvari
inače se nikad neću pronaći

| 21:48 | Komentiraj (4) | Print this! | #

nedjelja, 03.05.2015.

1 pivo, 5 riječi...

berbat ( propao, upropašten)
coltat (plaćati)
egoizam (samoživost, sebeljublje)
moral (ćudorednost)
preokupacija (obuzetost, briga)







ja, ja i ja
plaćamo
neke greške
što ste napravili
mi, vi, oni
u nekom
prošlom satu
jučerašnjem danu
sutra...

preokupacija tebeljubljem
(da dobro si me čuo
TEBE ljubim
onako potiho da samo ti čuješ
onako javno da svi vide
cjelov na čelo
modrica pod rebro)
upropaštava me...

ako ti viknem
"berbat"
hoće li se zaviorit bijela zastava
na tvom tvrđi
hoću li se okanit lažnog morala
i reć
"jebi me"
?

| 18:33 | Komentiraj (4) | Print this! | #

nedjelja, 26.04.2015.

alergija na samoću...

primjećuješ li kako potpetice glasnije odzvanjaju,
glasovi djece duže ječe,
korak je lakši,
glava teža
spremnija za obaranje
jer u zidove se uvukla ta neimenovana praznina


jutros sam plivala u moru slova i nisu se spajale u riječi
znam da brineš hoću li strugat glavom o ove jalove zidove
nemoj
prerast ću ja i to
imamo sreće što nema nekih većih devijacija
jer ti bi otišao
...upravo sam se sjetila zašto nismo pričali posljednje dvije godine

| 14:55 | Komentiraj (0) | Print this! | #

subota, 07.02.2015.

problemi poredani po žurnosti

dovoljno sna

nedostaje mi lijevo uho
nije prvi put
kako kad
nedostaje mi
poneki dio
i ono kad ulicom hodam s mišlju da će se kosti porušit ko kule od karata sve do asfalta
toliki je raskorak između mene,mog tijela i tog nekog trećeg.

zdrav život

popila sam 2x1 antibiotik
3x1 čašu vina
sapirući metalan okus u ustim
udvostručujući
utrostručujući
rojeve misli

misao 1.
nisam dugo razmišljala o tome. odvuku te svakodnevne čangrizavost i izjelice. nekad kad sam više putovala imala sam tu igru. odabrala bi nekog u vlaku, autobusu, tik uz šanac vlastitog doma i zamišljala kakav život vodi, o čemu trenutno razmišlja, ima li strahova, je li sve ispalo onako kako se nadao...

misao2.
učili su me da je izražavanje osjećaja slabost. pa sve svoje nosim sa sobom. posrčući kroz život, došla sam do zaključka da su bili u pravu. ono što osjećaš nigdje u ovom univerzumu nema težinu, nit važi.
ljubav je postala slabost (bilo da je isporučena ili primljena), nekako uvijek naleti na zid. pujpiknevaži.

misao 3.
nečiji životi su ravne, a nečiji zakrivljene zatvorene linije...nemaš pojma koliko bi voljela biti ravna...ovako je kao na jebenom ringišpilu,s kojeg ne silaziš jer svaka vožnja je gratis.

misao 4. čitam taj zalogaj od 500 i kojih stranica, jebo me pas, ako to nije nešto najuvrnutije što sam dosad čitala. bez srama podvlačim i svijam svaku drugu stranicu. uvijek bez srama. znam...znam , postoji pravilo o rukovanju s knjigama. e pa vidiš, odlučila sam ga prekršiti. SVAKI PUT.

kako ti se nekad čini da stvari ne mogu biti gore, a onda nekako ipak ispadnu da mogu? ili se nakratko poprave, ali su već sljedeći tren toliko loše, puno lošije nego što su bile prije nego li su se popravile? e, pa moj je zaključak da u tome mora biti nekakvog smisla, to mora nešto značiti, nositi nekakvu poruku. dugo sam, dugo razmišljao o tome i kada mi je bilo loše, i kada mi je bilo bolje, toliko dobro da zaboravljam da mi je ikad bilo loše, da zaboravim da bi već sljedeći trenutak moglo biti loše, lošije nego tren prije, lošije nego što mi je ikad bilo.“ (Putanje)

misao 4.
postoji ta druga igra koju igram; „bez čega ne bi mogla?“ vid ili sluh? sluh.

you are the music while the music lasts. t.s.eliot


misao 5.
začepi. molim te...

| 19:13 | Komentiraj (2) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Copyright © To nije istina? - Design touch by: Tri mudraca, hosted by Blog